Stan mladog poslovnog čovjeka smješten je unutar stambeno-poslovnog kompleksa relativno recentne, ambiciozno projektirane interpolacije u zagrebačko donjogradsko tkivo. Jedinstvena privilegiranost lokacije uz centralni gradski trg provocirala je investitora ove čitave gradnje da maksimalno podigne standard stanovanja i poslovanja unutar objekta u smislu arhitektonskog izraza, tehnološke opreme i načina održavanja zgrade u odnosu na uobičajenu hrvatsku praksu. Unutar takvog okvira, budući mladi stanar kupio je dvije susjedne stambene jedinice u rohbau fazi uređenja s namjerom da ih poveže u jedan cjeloviti prostor raskošnijih dimenzija. Sretna okolnost kod ovog zahvata bila je u tome što je već kod izvornog projekta ostavljena mogućnost relativno lakog povezivanja rušenjem dijela zida ispunjenog opekom unutar armiranobetonskog nosivog zida. Time su dva stana jednostavno povezana u jedinstveni prostor. Inverzni projektantski pristup od uobičajenog i svakodnevnog (gdje se postojeći tlocrt nastoji ispuniti što većim programom), ovdje je zamijenjen slobodom da se oblikuje jednostavan projektni program u nešto manje od 200 m2. To je iziskivalo i dodatnu odgovornost, jer za pogreške u ovakvoj, za arhitekte rijetkoj i lukrativnoj situaciji više ne postoji mjesto opravdanja. Prostorna organizacija nosive postojeće konstrukcije spojenih stambenih jedinica definirala je u velikoj mjeri funkcionalnu shemu.